Ako bi trebalo navesti jedan pojam koji je obilje\u017eio suvremenu teorijsku filozofiju, onda je to pojam intencionalnosti. Iako igra va\u017enu ulogu (obi\u010dno pod nazivom \u201ereprezentacija\u201c) i u nekim drugim disciplinama i istra\u017eiva\u010dkim podru\u010djima – od psihologije i lingvistike do antropologije, sociologije i kognitivne znanosti – rije\u010d o filozofskom pojmu par excellence. Klju\u010dan problem koji taj pojam uklju\u010duje – povezanost misli i jezi\u010dnih struktura s njihovim predmetima (kako god da ih se definira) – mo\u017ee se prepoznati ve\u0107 u anti\u010dkoj filozofiji odakle su ga preuzeli skolasti\u010dki mislioci. Ono \u0161to ih je u prvom redu zanimalo, a na \u0161to su referirali tehni\u010dkim terminom \u201eintentio\u201c, bili su slo\u017eeni na\u010dini na koje razli\u010dite klase pojmova stje\u010du zna\u010denje. Obi\u010dno se tvrdi da je Franz Brentano bio taj koji je o\u017eivio taj interes time \u0161to je intencionalnost identificirao kao razlikovnu karakteristiku svih mentalnih fenomena koja zaslu\u017euje postati zasebno podru\u010dje istra\u017eivanja. Bez obzira na povijesnu to\u010dnost tog prikaza, valja naglasiti da je pojam intencionalnosti implicitno prisutan u djelima gotovo svih va\u017enijih postkartezijanskih mislilaca – od Leibniza i Hobbesa do Humea i Kanta. Ono na \u0161to je Brentano skrenuo pozornost svojih zagonetnim formulacijama (\u201eintencionalna inegzistencija\u201c, \u201ereferiranje na sadr\u017eaj\u201c, \u201eusmjerenost na objekt\u201c) jesu temeljna ontolo\u0161ka pitanja. Dva se pitanja u prvom planu: (1) metafizi\u010dki status stanja podobnih za intencionalnost (tj. mentalnih stanja) i (2) metafizi\u010dki status objekata koji \u201ein-egzistiraju\u201c u takvim objektima ili se kroz njih pojavljuju.<\/p>\n\n\n\n
Odgovor na prvo pitanje postao je glavni cilj filozofije uma, dok je drugo pitanje podru\u010dje istra\u017eivanja filozofije jezika i filozofije logike. Naime, na razvoj analiti\u010dke filozofije u 20. stolje\u0107u, \u010dak i prije nego \u0161to su se spomenute discipline uspjele odvojiti od te filozofske matice, presudno su utjecali poku\u0161aji filozofa (od Fregea, Russella i Wittgensteina do Rylea, Quinea i Chisholma) da se navedene zagonetke. S druge strane, fenomenologija, filozofska \u0161kola koju je inaugurirao sam Brentano, a potom temeljito preoblikovao Husserl, stavila je intencionalnost u fokus svog istra\u017eiva\u010dkog interesa provode\u0107i deskriptivne analize njezinih razli\u010ditih manifestacija. Iako se fenomenologija tipi\u010dno smatra indiferentnom prema ontolo\u0161kim pitanjima – zbog svog rigoroznog metodolo\u0161kog stava (koji zahtijeva radikalno \u201cogra\u0111ivanje\u201d od svih pitanja \u201estvarnog postojanja\u201c ekstramentalnih objekata) – to\u010dnije bi bilo re\u0107i da ona te\u017ei prou\u010davanju na\u010dina postojanja intencionalnih objekata kao intencionalnih.<\/p>\n\n\n\n
Bez obzira na o\u010digledne razlike u njihovim pristupima i filozofskim ciljevima, ako postoji jedan jedini uvid koji dijele mislioci koji pripadaju dvjema spomenutim filozofskim tradicijama u 20. stolje\u0107u, to je da su dva pojma, intencionalnost i postojanje, me\u0111usobno ovisni jedan o drugome, te da se ta ovisnost o\u010dituje na vi\u0161e razina generiraju\u0107i mno\u0161tvo zanimljivih filozofskih problema. Naravno, nakon zalaska fenomenologije sredinom 20. stolje\u0107a, dominantan metafizi\u010dki okvir za prou\u010davanje pitanja intencionalnosti i postojanja bio je onaj fizikalisti\u010dki ili barem naturalisti\u010dki. Temeljna motivacija autora koji su prihvatili taj metafizi\u010dki okvir ostala je neizmijenjena od prve formulacije teorije psihofizi\u010dkog identiteta ili od ranih dana funkcionalizma – uklju\u010divanje intencionalnih fenomena u projekt naturalizacije uma. Pritom, me\u0111utim, ne treba zanemariti sve one vrijedne doprinose istra\u017eivanju intencionalnosti i egzistencije koji le\u017ee izvan fizikalisti\u010dkog\/naturalisti\u010dkog okvira ili su inkompatibilni s njegovim osnovnim metafizi\u010dkim pretpostavkama.<\/p>\n\n\n\n
Teme i ciljevi istra\u017eivanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Postaviti pitanje postojanja u prvom redu zna\u010di razjasniti na\u0161a predteorijska uvjerenja o tome \u0161to postoji, \u0161to ne postoji i \u0161to zna\u010di re\u0107i ili misliti da ne\u0161to postoji ili ne postoji. Ljudi se dramati\u010dno razilaze u na\u010dinu na koji odgovaraju na ta pitanja, a njihova neslaganja \u010desto imaju prakti\u010dne posljedice. Iako ne mogu svi biti u pravu, o\u010dito svi mogu misliti i govoriti o postojanju i nepostojanju – bilo pojedina\u010dnih stvari, njihovih svojstava, odnosa, stanja stvari itd. ili odgovaraju\u0107ih vrsta ili klasa takvih stvari. <\/p>\n\n\n\n S obzirom na ovaj op\u0107i okvir, glavni cilj predlo\u017eenog projekta pod nazivom \u201eIntencionalnost i na\u010dini postojanja\u201c jest istra\u017eiti odabrane aspekte odnosa izme\u0111u intencionalnosti i postojanja, kako iz povijesne tako i iz suvremene perspektive, s osobitim obzirom na njihovu me\u0111uovisnost, te izvesti zaklju\u010dke o toj me\u0111uovisnosti na temelju istra\u017eivanja njezinih specifi\u010dnih aspekata (kao istra\u017eiva\u010dkih dionica projekta). Razli\u010dite perspektive pretpostavljaju ne samo razli\u010dite pristupe, nego uklju\u010duju i razli\u010dite filozofske discipline, kako tradicionalne tako i suvremene – od metafizike, epistemologije i logike, do filozofije uma i filozofije jezika. Iako je projekt u prvom redu usmjeren na suvremene doprinose navedenoj temi, u istra\u017eiva\u010dki program uklju\u010dena su i va\u017ena postignu\u0107a autora 20. stolje\u0107a (uklju\u010duju\u0107i i one hrvatske).<\/p>\n\n\n\n Projekt je osmi\u0161ljen tako da pokrije \u010detiri me\u0111usobno povezane istra\u017eiva\u010dke teme od kojih svaka odgovara odre\u0111enoj disciplini teorijske filozofije, iako se ne svodi na nju (tj. uklju\u010duje i druge discipline):<\/p>\n\n\n\n U nastavku je dan detaljan opis o\u010dekivanih doprinosa ovim \u010detirima tematskim cjelinama. Teme (2) i (3) uklju\u010duju i podcjeline.<\/p>\n\n\n\n Tema 1: Intencionalnost apstraktnih objekata iz teisti\u010dke perspektive<\/strong><\/p>\n\n\n\n Intencionalnost i postojanje su me\u0111usobno \u010dvrsto povezani pojmovi, i to na na\u010dine koje je vrijedno razmotriti iz teisti\u010dke perspektive. To je zadatak kojim su se pozabavili mnogi teolozi i filozofi religije (Davies 2001; Lestow, 1990, 2006; McCann 2012). Tradicionalno se smatra da Bog postoji nu\u017eno i da je bi\u0107e koje potpuno determinira postojanje svih ostalih bi\u0107a u svijetu. Bog je vrhovno, maksimalno izvrsno bi\u0107e i stvoritelj svih bi\u0107a koja su razli\u010dita od Njega, a sva ta ostala bi\u0107a ovisna su o Bogu na dvostruki na\u010din – svojim nastankom i svojim opstankom. Na drugoj strani, postojanje apstraktnih entiteta – kao \u0161to su matemati\u010dki entiteti poput brojeva, skupova, funkcija i sli\u010dnih – shva\u0107a se kao neovisno o bilo kojem subjektu koji mo\u017ee misliti o njima; oni su izvan prostora i vremena. Drugim rije\u010dima, njihova inherentna svojstva trebala bi biti dovoljna za njihovo postojanje \u010dine\u0107i ih neovisnima o bilo \u010demu drugome, uklju\u010duju\u0107i samog Stvoritelja. Ako je upravo izlo\u017een na\u010din razmi\u0161ljanja, koji je o\u010dito u sukobu s klasi\u010dnim teizmom, ispravan, te\u0161ko je vidjeti kako bi se mogao izbje\u0107i zaklju\u010dak da postoje entiteti nad kojima Bog nema kontrolu ili mo\u0107 da ih stvori ili uni\u0161ti, tj. entiteti koji su neovisni o svemo\u0107nom bi\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Dakle, ako se \u017eeli spasiti klasi\u010dni teizam, mora se pokazati kako se postojanje apstraktnih i nu\u017enih bi\u0107a mo\u017ee pomiriti s Bo\u017ejim postojanjem. U suvremenoj teisti\u010dkoj metafizici za taj su problem predlo\u017eena razli\u010dita rje\u0161enja (Gould 2014) od kojih svako, uz svoje dobre strane, ima i nedostatke. Najo\u010diglednije rje\u0161enje je nominalizam (Craig 2014, 2017) za koji apstraktni objekti jednostavno ne postoje, pa stoga ne postoji ni problem pomirenja Bo\u017ejeg postojanja s postojanjem apstraktnih entiteta. Drugo rje\u0161enje je modificirani teisti\u010dki aktivizam (Gould i Davis 2014) prema kojemu su apstraktni objekti pojmova i propozicija proizvodi Bo\u017eje intelektualne djelatnosti. Tre\u0107e rje\u0161enje je pak teisti\u010dki platonizam (Yandell 2014) koji priznaje postojanje neovisnih apstraktnih entiteta. Budu\u0107i da su nestvoreni, ti entiteti ne predstavljaju problem jer su kao apstraktni uzro\u010dno inertni, tj. ne mogu ni\u0161ta uzrokovati. Kona\u010dno, postoji teisti\u010dka ina\u010dica konceptualizma (Welty 2014) koja pretpostavlja da su apstraktni entiteti doista nestvoreni, ali da postoje u Bo\u017ejem umu kao njegov konstitutivni dio.mNakon \u0161to \u0107e se pokazati da su sva navedena rje\u0161enja nedostatna, predlo\u017eit \u0107e se i argumentima potkrijepiti novo rje\u0161enje koje zaobilazi nedostatke predlo\u017eenih rje\u0161enja. To rje\u0161enje je intuicionisti\u010dka ina\u010dica konstruktivizma u pogledu Bo\u017eje sposobnosti stvaranja matemati\u010dkih entiteta, propozicija i drugih apstraktnih entiteta. Budu\u0107i da to rje\u0161enje pretpostavlja to\u010dno odre\u0111ene postupke za konstruiranje matemati\u010dkih objekata, ako se ti postupci mogu zamisliti i primijeniti, onda oni sami po sebi jam\u010de postojanje matemati\u010dkih objekata. Za konstruktiviste (intuicioniste), postupci se izvode svjesno. Budu\u0107i da je Bog, kao bi\u0107e s karakteristikama osobnosti, po definiciji zadovoljava uvjet svjesnosti i stoga je sposobno izvoditi navedene postupke, preostaje pokazati kako Bog mo\u017ee konstruirati matemati\u010dke entitete.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to komplicira rje\u0161avanje ovog problema je to \u0161to postoje dvije mogu\u0107e interpretacije Bo\u017ejeg postojanja kao vje\u010dnog – temporalna i atemporalna – koje zahtijevaju razli\u010dit pristup sa stajali\u0161ta konstrukcije matemati\u010dkih entiteta. Ako je Bo\u017eja vje\u010dnost atemporalna, onda Bog raspola\u017ee postupcima konstruiranja matemati\u010dkih objekata koje mo\u017ee primijeniti trenutno; ako je pak Bo\u017eja vje\u010dnost temporalna, onda Bog mo\u017ee konstruirati \u010dak i beskona\u010dne matemati\u010dke entitete u kona\u010dnom vremenu. To se mo\u017ee pokazati primjenom Grunbaumovog rje\u0161enja za izvo\u0111enje beskona\u010dnog procesa u kona\u010dnom vremenu (Grunbaum 1969).<\/p>\n\n\n\n Osim matemati\u010dkih, postoje i drugi apstraktni intencionalni entiteti \u010diji na\u010din postojanja iziskuje razja\u0161njenje iz teisti\u010dke perspektive. Jedna klasa tih entiteta su propozicije – intencionalni sadr\u017eaji, nositelji istinosnih vrijednosti, koji se mogu izraziti re\u010denicama. Propozicije se tradicionalno smatraju apstraktnim objektima koji nisu u prostoru i vremenu. Iako takvo rje\u0161enje mo\u017ee plauzibilno objasniti kako re\u010denice iz razli\u010ditih jezika imaju isti sadr\u017eaj i zna\u010denje, ono ipak ostavlja otvorenim metafizi\u010dko pitanje na\u010dina na koji se takve intencionalne relacije uspostavljaju, budu\u0107i da takvi apstraktni entiteti, prema tradicionalnom shva\u0107anju, nemaju uzro\u010dne mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Mogu\u0107e rje\u0161enje te zagonetke je da se propozicije uzmu kao psiholo\u0161ki entiteti, \u010dime bi se osigurala njihova \u010dvr\u0161\u0107a povezanost s lingvisti\u010dkim nego \u0161to je to slu\u010daj s apstraktnim entitetima. U toj interpretaciji problem postojanja propozicija neovisno o Bogu se ne pojavljuje jer ako ljudska bi\u0107a mogu stvarati, odr\u017eavati i dokidati propozicije, onda to sigurno mo\u017ee i sam Bog, a to pak zna\u010di da su propozicije neovisne o Bogu.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de problema intencionalnosti nepostoje\u0107ih objekata, teist mo\u017ee tvrditi da su takvi entiteti mogu\u0107nosti koje Bog zami\u0161lja, u propozicijskom obliku, ali koje nisu nikad realizirane u obliku stvarnih objekata. Da bi taj argument bio odr\u017eiv, trebalo bi revidirati standardno teisti\u010dko shva\u0107anje Boga kao \u201e\u010distog akta\u201c.<\/p>\n\n\n\n Tema 2: Odnos izme\u0111u svijesti, intencionalnosti i stvarnosti u suvremenoj filozofiji uma Podtema<\/strong><\/p>\n\n\n\n 2.1: Intencionalnost, samoreprezentacija i naturalizacija<\/em><\/p>\n\n\n\n Fenomenalna svijest svojstvo je odre\u0111enih mentalnih stanja da imaju specifi\u010dnu subjektivnu kvalitetu (Nagel 1974). Jedna teorija fenomenalne svijesti ona je vi\u0161eg reda, prema kojoj je mentalno stanje svjesno ako je reprezentirano mentalnim stanjem vi\u0161eg reda (Armstrong 1968, Rosenthal 1993, Carruthers 1996). Ova je teorija u kontrastu s reprezentacionalizmom prvog reda prema kojemu je mentalno stanje fenomenalno svjesno ako na odgovaraju\u0107i na\u010din reprezentira okolinu (Tye 1995, Dretske 1993). Nedavno se javio ponovni interes za djelo Franza Brentana, i neki su autori po\u010deli zastupati neobrentanovsku teoriju svijesti, prema kojoj je mentalno stanje fenomenalno svjesno ako na odgovaraju\u0107i na\u010din reprezentira samo sebe (Thomasson 2000, Textor 2006, Kriegel 2003, 2004, 2009). Klju\u010dnu ulogu u ovom shva\u0107anju igra Brentanova razlika izme\u0111u unutarnje svijesti i unutarnje percepcije: prva je fokusirana reprezentacija subjektova mentalnog stanja numeri\u010dki razli\u010ditim stanjem vi\u0161eg reda; ova druga je, me\u0111utim, oblik nefokusirane, usputne svijesti o subjektovom mentalnom stanju koje je realizirano samim mentalnim stanjem o kojemu je rije\u010d (Brentano 1874).<\/p>\n\n\n\n Najdetaljniju verziju ove vrste teorije mo\u017ee se prona\u0107i u djelima Uriaha Kriegela, koji poku\u0161ava iznijeti naturalisti\u010dku samoreprezentacijsku teoriju fenomenalne svijesti (Kriegel 2004). Kriegel postulira vi\u0161e kriterija koje sadr\u017eaj mentalnog stanja mora ispuniti da bi to stanje bilo samoreprezentacijsko (sadr\u017eaj mora biti specifi\u010dan, ne-derivativan i esencijalan). Me\u0111utim, dvojbeno je mo\u017ee li se usvajanje takvog sadr\u017eaja objasniti naturalisti\u010dki. Nadalje, op\u0107enitiji problem javlja se za svaku naturalisti\u010dki orijentiranu verziju neobrentanovske pozicije, a to je te\u0161ko\u0107a obja\u0161njenja fiksiranja sadr\u017eaja. U debati o mentalnom reprezentiranju, jedan od klju\u010dnih problema narav je mehanizama koji obja\u0161njavaju za\u0161to neko mentalno stanje ima specifi\u010dni intencionalni sadr\u017eaj. Jednostavne kauzalne teroije neadekvatne su zato jer ne mogu objasniti slu\u010dajeve pogre\u0161nog reprezentiranja (Aizawa 2017). Vrlo utjecajan poku\u0161aj rje\u0161avanja ovog problema razli\u010dite su teleolo\u0161ke teorije mentalnog sadr\u017eaja, koje se pozivaju na biolo\u0161ki pojam funkcije (Dretske 1995, Millikan 1984, Neander 2017, Papineau 1984, Price 2003). Prema njima, mentalni se sadr\u017eaj mo\u017ee objasniti biolo\u0161kim procesima selekcije i adaptacije.<\/p>\n\n\n\n Pojam biolo\u0161ke funkcije va\u017ean je u kontekstu mentalnog reprezentiranja zato jer se \u010dini da mo\u017ee ponuditi naturalisti\u010dko utemeljenje semanti\u010dke naravi mentalnih stanja, posebno mogu\u0107nosti gre\u0161ke. Sredi\u0161nja je ideja da, kao \u0161to vjerovanja mogu biti istinita ili neistinita, funkcija se mo\u017ee obavljati ili ne obavljati, i pogre\u0161no bi reprezentiranje bilo naprosto neobavljanje funkcije za koju je mentalno stanje selektirano. Dvije su glavne teleolo\u0161ke torije. Prema indikatorskoj semantici (ili informacijskoj semantici) koju je razvio Fred Dretske, mentalno stanje reprezentira stanje stvari ako ima funkciju indiciranja, ili preno\u0161enja informacije, o tom stanju stvari (Dretske 1988, 1995). Korisni\u010dka se semantika, s druge strane, primarno ve\u017ee uz rad Ruth Garret Milikan (Millikan 1984, 1989), i fokusira se na okolinske uvjete koji odre\u0111uju korist odgovora organizma na podra\u017eaje koji proizvode reprezentaciju. U svim tim teorijama, interakcija organizma I okoline ono je \u0161to odre\u0111uje mentalne sadr\u017eaje, tako da je prikladno shva\u0107ati ih kao slo\u017eene kauzalne teorije. Ovo stvara problem za samoreprezentacijske teorije jer mentalno stanje ne mo\u017ee kauzalno interagirati samo sa sobom. \u010cini se, dakle, da su izgledi za naturalisti\u010dku samoreprezentacijsku teoriju svijesti slabi.<\/p>\n\n\n\n Cilj je ovog istra\u017eiva\u010dkog dijela procijeniti poku\u0161aje izgradnje naturalisti\u010dke neobrentanovske teorije svijesti, s fokusom na Kriegelov rad. Specifi\u010dna su pitanja kojima \u0107e se istra\u017eivanje voditi:<\/p>\n\n\n\n Radna je hipoteza ovog istra\u017eiva\u010dkog dijela da se neobrentanovski pristupi ne sla\u017eu dobro sa sna\u017enom naturalisti\u010dkom perspektivom na svijest i intencionalnost, zbog metafizi\u010dkih problema u obja\u0161njenju samoreprezentacije u naturalisti\u010dki prihvatljivim terminima. Cilj \u0107e tako\u0111er biti procijeniti op\u0107enite izglede informacijskog pristupa s onima korisni\u010dkog pristupa u ponudi detaljne naturalisti\u010dke slike na\u010dina na koji je intencionalni sadr\u017eaj usvojen, s idejom da su informacijski pristupi, zbog svoje uske veze sa osjetilnom percepcijom, vi\u0161e obe\u0107avaju.<\/p>\n\n\n\n Podtema 2.2: Halucinacije, stvarnost i intencionalni um<\/em><\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de odnosa izme\u0111u intencionalnosti i postojanja, fenomen halucinacija je izazov kako za filozofsku teoriju percepcije, tako i za filozofsku teoriju uma. U okviru tog izazova me\u0111u najinteresantnijim je uvidima taj da halucinacije ne moramo dr\u017eati iskustvima nepostoje\u0107ih objekata. Ako je mogu\u0107e uvjerljivo pokazati da objekt halucinacije dezinformira, eventualno i motivira (na odre\u0111eno pona\u0161anje), onda je te\u0161ko dr\u017eati takav (dezinformiraju\u0107i i motiviraju\u0107i) objekt nepostoje\u0107im. Imaju\u0107i to na pameti, polazna je hipoteza ovog dijela istra\u017eivanja ta da je halucinacija iskustvo nestvarnog, a ne nepostoje\u0107eg objekta. Ta hipoteza po\u010diva na temeljnoj ontolo\u0161koj distinkciji izme\u0111u dvije vrste postojanja: stvarnog i objektivnog, pri \u010demu je potonju vrstu karakterizira mo\u0107 (dez)informiranja, eventualno i motiviranja. Ta distinkcija donekle je sli\u010dna skolasti\u010dkoj distinkciji izme\u0111u esse subiectivum i esse obiectivum, odnosno izme\u0111u esse formale i esse intentionale (Spruit 1994\/1995; Macpherson i Batty 2016.).<\/p>\n\n\n\n Istra\u017eivanje \u0107e se usredoto\u010diti na ona halucinatorna iskustva koja su obilje\u017eena halucinatorovim djelomi\u010dnim ili potpunim uvidom u nestvarnost haluciniranog objekta, kao \u0161to je uglavnom slu\u010daj s halucinacijama uzrokovanim Bonnetovim sindromom (Pang 2026). Pritom \u0107e naglasak biti na halucinatorovoj zbunjenosti i zapanjenosti \u010dudnim na\u010dinom postojanja haluciniranih objekata, koji kao da i postoje i ne postoje. Takvi objekti dezinformiraju (i eventualno motiviraju, na odre\u0111eno pona\u0161anje), ali se prezentiraju isklju\u010divo halucinatoru, i to samo putem danog osjetila. Pri ovom istra\u017eivanju glavni \u0107e izvor dokazne gra\u0111e biti izvje\u0161taji o halucinacijama.<\/p>\n\n\n\n Kod navedene vrste halucinacija, javljaju se sljede\u0107a dva problema: prvo, problem do\u017eivljajnih kriterija razlikovanja izme\u0111u stvarnih i nestvarnih objekata (o kojima ovisi ho\u0107e li se objekt do\u017eivjeti kao stvarnost ili kao pri\u010din) i, drugo, \u0161to bi nam do\u017eivljena ontolo\u0161ka dvozna\u010dnost haluciniranih objekata mogla otkriti o kognitivnoj i intencionalnoj strukturi na\u0161ega uma.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de prvog problema, kriteriji do\u017eivljajnog razlikovanja izme\u0111u stvarnoga i nestvarnoga uglavnom su ve\u0107 utvr\u0111eni (Aggernaes 1972; Farkas 2013), tako da \u0107e cilj ovog istra\u017eivanja biti da utvrdi na koji na\u010din, ako uop\u0107e, pozadinsko iskustvo prostora (kao prostora dostupna svima, tj. sva\u010dijem kretanju i opa\u017eanju) utje\u010de na na\u0161 osjet stvarnosti (ili nestvarnosti) haluciniranog objekta (Bentall 1990; Garrett i Silva 2003; Dokic i Martin 2015; Drori et al. 2020).<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de drugog problema, istra\u017eivanje \u0107e biti usredoto\u010deno posebno na sljede\u0107a tri obilje\u017eja halucinatornih iskustava (onih pra\u0107enih djelomi\u010dnim ili potpunim halucinatorovim uvidom u nestvarnost haluciniranog objekta): prvo, \u010dinjenica da su halucinatorni objekti nestvarni, drugo, halucinatorova zbunjenost i zapanjenost neobi\u010dnim na\u010dinom postojanja haluciniranog objekta i, tre\u0107e, sposobnost halucinacije da dezinformira. Nestvarnost haluciniranih objekata \u010dini se da upu\u0107uje na intencionalnu otvorenost na\u0161eg uma i za ono stvarno i za ono nestvarno. Halucinatorova zbunjenost i zapanjenost neobi\u010dnim na\u010dinom postojanja haluciniranih objekata sugerira spontanu presumpciju na\u0161eg uma da su objekti iskustva stvarni, jer u protivnom um ne bi bio iznena\u0111en (ni zbunjen, ni zapanjen) nakon \u0161to je postao svjestan nestvarnosti objekata halucinacije. Ako informacija i dezinformacija po definiciji reduciraju neizvjesnost, onda je na\u0161 um spo\u010detka (tj. prije ikakva objekta koji bi ga informirao ili dezinformirao) zapravo u stanju neizvjesnosti, ali to\u010dno odre\u0111ene neizvjesnosti (\u0160to? Gdje? Kada? Zbog \u010dega? itd.), a ne praznine (bez ikakve intencionalne usmjerenosti). U tom bi smislu, dakle, istra\u017eivanje ovog tipa halucinacija moglo rezultirati indirektnim uvidima u kognitivnu i intencionalnu strukturu na\u0161eg uma, posebno s obzirom na njegovu intencionalnu otvorenost i stvarnim i nestvarnim objektima, na njegovu presumpciju stvarnosti objekata iskustva i na njegovu to\u010dno odre\u0111enu neizvjesnost.<\/p>\n\n\n\n Podtema 2.3: Nesvjesna intencionalnost<\/em><\/p>\n\n\n\n Nesvjesna mentalna stanja oduvijek su bila svojevrsna neugodnost za teorije uma. Glavno pitanje s kojim se suo\u010dava svatko tko je u isku\u0161enju postulirati takve entitete jest: U kojem su smislu oni mentalni? Budu\u0107i da je atribut mentalnosti obi\u010dno rezerviran za svjesna stanja, nesvjesna stanja bi trebala barem biti intencionalna da bi se ra\u010dunala kao mentalna. Ali u kojem su smislu intencionalna? To je pitanje bilo podjednako izazovno za fenomenolo\u0161ke kao i analiti\u010dke filozofe (Gurwitsch 1966, Zahavi 2020, Searle 1989).<\/p>\n\n\n\n Svaki odgovor na to pitanje (koji god bio) pretpostavlja neki od mnogih mogu\u0107ih na\u010dina tuma\u010denja odnosa izme\u0111u dvaju klju\u010dnih svojstava koja odre\u0111uju ontolo\u0161ki status uma: intencionalnosti i svijesti. Na primjer, ako netko podupire neku verziju kognitivisti\u010dkog (reprezentacijskog) modela uma – stajali\u0161te da neurofiziolo\u0161ke (\u201e\u010disto sintakti\u010dke\u201d) strukture na neki na\u010din utjelovljuju semanti\u010dka (reprezentacijska) svojstva – automatski pretpostavlja da posjedovanjem tih svojstava neka \u201e\u010disto fizi\u010dka \u201d stanja ili procesi u na\u0161em mozgu zaslu\u017euju biti klasificirani kao mentalni unato\u010d tome \u0161to su na\u010delno nedostupni introspekciji.<\/p>\n\n\n\n Oni koji se sna\u017eno protive tom gledi\u0161tu, na temelju radikalno druk\u010dijeg vi\u0111enja odnosa izme\u0111u intencionalnosti i svijesti, poput J. Searlea (1995.) ili G. Strawsona (2004., 2005.) stavljaju na\u010delna ograni\u010denja na vrste nesvjesnih entiteta koje je opravdano uklju\u010diti u teoriju uma. Dakle, razne vrste takozvanog kognitivnog nesvjesnog – Fodorov jezik misli, Marrova 2 % D perceptivna pravila, generativna gramatika Chomskog i sli\u010dne reprezentacijske strukture koje su postulirane kako bi objasnile na\u0161e mi\u0161ljenje, opa\u017eanje i pona\u0161anje (uklju\u010duju\u0107i jezi\u010dno pona\u0161anje) – nisu prikladni kandidati jer su \u010disto teorijski entiteti, nedostupni svijesti.<\/p>\n\n\n\n Prihva\u0107anje ovakvog ograni\u010davaju\u0107eg uvjeta ostavlja prostor samo za ona nesvjesna stanja koja su, barem na\u010delno, dostupna svijesti. Me\u0111utim, ako se takva stanja \u017eele uklju\u010diti u mentalnu ontologiju, mora se prethodno pokazati da ona, unato\u010d tome \u0161to su nesvjesna, posjeduju neke osobine koje su svojstvene njihovim svjesnim ina\u010dicama (osobito perspektivisti\u010dki ili \u201caspektualni\u201d na\u010din pojavljivanja intencionalnog objekta – nalik Fregeovom \u201csmislu\u201d). U nedostatku uvjerljivih izvje\u0161taja o nesvjesnim percepcijama, prima facie kandidati za zadovoljenje navedenog uvjeta su nesvjesni primjerci uobi\u010dajenih pu\u010dkopsiholo\u0161kih vrsta – uvjerenja, \u017eelje, \u017ealjenja, o\u010dekivanja, nade, itd. Uobi\u010dajeno se pretpostavlja (\u0161to je u skladu i s na\u0161om uobi\u010dajenom jezi\u010dnom praksom) da propozicijski izra\u017een sadr\u017eaj takvog stanja (\u201cpropozicijskog stava\u201d) ne mora biti osvije\u0161ten da bi stanje zadr\u017ealo svoj intencionalni, a time i mentalni status. Jedan od na\u010dina da se ova intuitivna pretpostavka eksplicira jest uvo\u0111enjem dispozicijske analize: tako da se nesvjesni propozicijski stavovi promatraju kao mentalne dispozicije koje se, pod odgovaraju\u0107im uvjetima, manifestiraju ili u odgovaraju\u0107im svjesnim (\u201etrenutno doga\u0111aju\u0107im\u201c) stanjima ili u pona\u0161anju (Crane 2017). Nikome vjerojatno ne bi pala na pamet misao da, recimo, ki\u0161a ne otapa kape prolaznika, ali bi svatko odmah potvrdio propozicijski sadr\u017eaj te misli kao istinit, tj. formirao bi svjesnu misao s tim istim sadr\u017eajem, kada bi na to bio potaknut. To nam indicira da su odre\u0111eni propozicijski stavovi mentalno prisutni – ne nu\u017eno pojedina\u010dno \u201ereprezentirani\u201c – \u010dak i kada nisu predmet svjesnog razmi\u0161ljanja. \u0160tovi\u0161e, to bi mogao biti slu\u010daj \u010dak i ako pojedina\u010dni sadr\u017eaj kao takav (tj. u svom specifi\u010dnom intencionalnom ili propozicijskom obliku) nikada nije bio predmet svjesnog mi\u0161ljenja (i stoga, vjerojatno, nema memorijski trag, odnosno odgovaraju\u0107u lokaciju u neuronskoj strukturi mozga) . A ako to vrijedi za vjerovanja i njima sli\u010dna stanja, onda nije neuvjerljivo pretpostaviti da isto vrijedi i za (barem neke) druge vrste propozicijskih stavova.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, prihva\u0107anje dispozicijskih stanja s intencionalnim svojstvima otvara nekoliko problema od kojih je najo\u010ditiji proliferacija takvih entiteta – preko mjere koja bi bila prihvatljiva za plauzibilnu teoriju uma. Na\u010din da se izbjegne taj problem bio bi da se nekako razlikuju \u201eprave\u201c ili \u201eo\u010dite\u201c ili \u201erelevantne\u201c nesvjesne misli od onih drugih iz prakti\u010dki beskona\u010dnog skupa potencijalnih stanja s propozicijskim sadr\u017eajem. Paradigmatski slu\u010dajevi onih prvih su \u201eimplicitna\u201c ili \u201epre\u0161utna\u201c vjerovanja (Schwitzgebel 2021). Prema jednom tuma\u010denju (npr. Dennett 1978), samo bi se ona nesvjesna vjerovanja, me\u0111u bezbrojnim hipotetskim kandidatima, trebala ra\u010dunati kao implicitna \u010diji se propozicijski sadr\u017eaji mogu izravno logi\u010dki izvesti iz propozicijskog sadr\u017eaja odgovaraju\u0107eg svjesnog (\u201eeksplicitnog\u201c) stanja. Me\u0111utim, kriterij neposredne izvedivosti pokazao se kao nejasan i stoga beskoristan kao kriterij za odre\u0111ivanje nesvjesnih intencionalnih sadr\u017eaja, barem kada su u pitanju propozicijski stavovi (Lycan 1986). Bilo je drugih poku\u0161aja razlikovanja onih nesvjesnih stanja\/sadr\u017eaja koji igraju aktivnu, iako \u201eimplicitnu\u201c, ulogu u na\u0161em mentalnom funkcioniranju (i na\u0161em pona\u0161anju) od obi\u010dnih \u201ekognitivnih dispozicija\u201c (Crimmings 1992.), no ti poku\u0161aji nisu dali impresivne rezultate. Neki od tih poku\u0161aja bili su motivirani problemom pozadinskog znanja (frame problem) – epistemolo\u0161kim problemom koji su otkrili istra\u017eiva\u010di umjetne inteligencije ranih 1970-ih, a o kojem su opse\u017eno raspravljali filozofi 1980-ih i 1990-ih godina (Pylyshyn 1987). Rije\u010d je o problemu primjene pravih (relevantnih) implicitnih pretpostavki u pravim okolnostima.<\/p>\n\n\n\n Neuspjeh u pronala\u017eenju odr\u017eivog kriterija za odre\u0111ivanje intencionalno nesvjesnih stanja neki filozofi s pravom vide (Crane 2017) kao simptom pogre\u0161nog tuma\u010denja nesvjesnih intencionalnih sadr\u017eaja (osobito vjerovanja) i prirode njihova odnosa s njihovim svjesnim parnjacima. Nekoliko alternativnih tuma\u010denja predlo\u017eili su filozofi uma (Kriegel 2017; Crane 2013, 2017; McGinn 2013) s ciljem da poka\u017eu kako se njihove koncepcije bolje sla\u017eu s odre\u0111enim obilje\u017ejima mentalnog \u017eivota (npr. holisti\u010dka priroda uvjerenja), i to ne samo ljudi, nego i drugih stvorenja.<\/p>\n\n\n\n Pone\u0161to druga\u010diji pristup nesvjesnoj intencionalnosti u filozofiji uma predlo\u017eio je John Searle (1983, 1992) svojim razlikovanjem intencionalne \u201emre\u017ee\u201c (Network) i neintencionalne \u201epozadine\u201c (Background) kao dva strukturna elementa u odnosu na koje sadr\u017eaj svakog svjesnog intencionalnog stanja odre\u0111uje svoje uvjete zadovoljenja. Budu\u0107i da je neintencionalna i \u201eutjelovljena\u201c (ostvarena u na\u0161im mozgovima i tijelima kao cjelinama), \u201epozadina\u201c funkcionira kao svojevrsna holisti\u010dka i dinami\u010dna dopuna \u201emre\u017ee\u201c. Bez obzira na Searleove poku\u0161aje poja\u0161njenja svoje teorije \u201emre\u017ee\u201c i \u201epozadine\u201c kako bi otklonio potencijalne nesporazume (koje pripisuje na\u0161oj nesposobnosti da odbacimo shva\u0107anje uma kao skladi\u0161ta u kojem su propozicije pojedina\u010dno pohranjene i iz kojeg se po potrebi mogu izvla\u010diti), ta teorija je izazvala razne kritike.<\/p>\n\n\n\n U svojoj op\u0107oj filozofskoj motivaciji, Searleov pristup nesvjesnoj intencionalnosti kompatibilan je s onim koji je (od ranih 2000-ih) postao poznat pod nazivom \u201eembodied cognition\u201c (Shapiro 2012). Inspiriran vrlo raznolikim utjecajima: od fenomenolo\u0161kih preko Gibsonove ekolo\u0161ke psihologije do nesimboli\u010dke umjetne inteligencije, istra\u017eiva\u010dki program \u201eembodied cognition\u201c obe\u0107ava popuniti neke nedostatke filozofskih teorija poput one Searleove. Na primjer, jedan od pojmova koji je smi\u0161ljen da zamijeni staru verziju kognitivizma je koncept pro\u0161irene kognicije ili pro\u0161irenog komputacionizma (Clerk i Chalmers 1998). Zanimljivo je da reakcije na takva tuma\u010denja ponavljaju ve\u0107 odavno izra\u017eene primjedbe o mentalnom statusu nesvjesnih intencionalnih stanja. To\u010dnije, ono \u0161to kriti\u010dari ideje \u201epro\u0161irene kognicije\u201c smatraju osobito problemati\u010dnim jest odsutnost \u201eintrinzi\u010dnog\u201c ili \u201eneizvedenog\u201c intencionalnog sadr\u017eaja (Adams i Aizawa 2008).<\/p>\n\n\n\n Uzimaju\u0107i u obzir ovdje opisana nastojanja da se intencionalnost razumije kao obilje\u017eje i svjesnih i nesvjesnih stanja – od onih fenomenolo\u0161kih preko klasi\u010dnih reprezentacijskih do revizionisti\u010dkih (u filozofiji uma i u kognitivnoj znanosti)- cilj ove dionice istra\u017eivanja bit \u0107e usporedba i vrednovanje ponu\u0111enih rje\u0161enja s osobitim obzirom na prirodu intencionalnog sadr\u017eaja nesvjesnih stanja.<\/p>\n\n\n\n Tema 3: Intencionalnost formalne i neformalne logike<\/strong><\/p>\n\n\n\n Podtema 3.1: Intencionalnost i mno\u0161tvenost logika<\/em><\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da je intencionalnost svojstvo na\u0161ih misli da budu o ne\u010demu, ona se tako\u0111er naziva i \u201eo\u010demnost\u201c (eng. aboutness) (Yablo 2014). Logika se, s druge strane, smatra formalnom disciplinom koja prou\u010dava valjano zaklju\u010divane i valjane argumente. Tim vi\u0161e, formalnost se smatra dijelom same definicije te discipline. Logika je formalna u smislu tematske neutralnosti. Njezin je fokus na formi valjanih zaklju\u010daka, a ne na njihovu sadr\u017eaju: valjani zaklju\u010dci mogu govoriti o biljkama, automobilima ili geometrijskim oblicima. Ta \u010dinjenica, me\u0111utim, postavlja logiku u neobi\u010dan odnos spram intencionalnosti. Budu\u0107i da valjani zaklju\u010dci mogu govoriti o bilo \u010demu, mo\u017ee se tako\u0111er kazati i kako oni ne govore ni o \u010demu, ili barem ni o \u010demu odre\u0111enom – \u0161to pak mo\u017ee zna\u010diti kako logici nedostaje o\u010demnost. Jedan od na\u010dina da se logici ipak pripi\u0161e intencionalnost jest povla\u010denje razlike izme\u0111u razli\u010ditih vrsta i\/ili stupnjeva formalnosti (Dutilh Novaes 2011, MacFarlane 2000). Prevladavaju\u0107i je stav onaj prema kojem su sadr\u017eaj logike \u201elogi\u010dke oznake\u201c u nekom formalnom jeziku, poput logi\u010dkih poveznika\/operatora konjunkcije i negacije (Tarski 1936). Primjerice, logi\u010dka istina \u201eAko p i q, onda p\u201c kazuje da ako su istinite re\u010denica p i re\u010denica q, tada je istinita re\u010denica p. Oznake \u201ep\u201c i \u201eq\u201c mogu stajati za bilo koje dvije re\u010denice, no logi\u010dki poveznik \u201ei\u201c ima mnogo odre\u0111enije zna\u010denje.<\/p>\n\n\n\n Ovaj dio projektnog istra\u017eivanja ima za cilj istra\u017eiti intencionalnost logike i logi\u010dkih istina, uzimaju\u0107i pritom u obzir i dodatan, naoko nepovezan fenomen – pluralitet logika. Logika ima vi\u0161e, a mnoge od njih me\u0111usobno su nespojive. Uobi\u010dajena ili polazi\u0161na logika jest klasi\u010dna logika, no postoje logi\u010dki sustavi u kojima se nalaze aksiomi i\/ili teoremi protivni toj logici. \u0160tovi\u0161e, znanstvenici se \u010desto ne sla\u017eu oko toga koja je to logika ispravna za opis odre\u0111ene pojave. Jedan primjer tomu jest intuicionisti\u010dka logika, koju je Brouwer (1975) predlo\u017eio kao logiku koju treba koristiti za podru\u010dje matematike. Brouwer je o matematici zagovarao konstruktivisti\u010dki stav, nasuprot onom realisti\u010dkomu. Prema njegovoj teoriji matemati\u010dke istine postaju istinitima tek kada su konstruirane u umovima matemati\u010dara. To ga je natjeralo da odbaci neke od temeljnih principa klasi\u010dne logike, poput \u201eprincipa eliminacije dvostruke negacije\u201c. S druge strane, mnogi filozofi i matemati\u010dari odbacuju Brouwerov stav, prihva\u0107aju\u0107i radije poziciju prema kojoj su matemati\u010dke istine vje\u010dne i neovisne o bilo \u010demu \u0161to bilo tko \u010dini – a to ih navodi da kao logiku matematike prihvate klasi\u010dnu logiku.<\/p>\n\n\n\n Ovo \u0107e istra\u017eivanje ispitati posljedice takvih \u201elogi\u010dkih neslaganja\u201c na intencionalnost logike. S obzirom da logi\u010dke oznake imaju razli\u010dite definicije u razli\u010ditim logikama (npr. klasi\u010dna nasuprot intuicionisti\u010dkoj negaciji), ova dionica ima za cilj istra\u017eiti implicira li pluralitet logika i pluralitet logi\u010dkih intencionalnosti. \u010cini se da postoje dvije op\u0107enite mogu\u0107nosti. Prvo, mogu\u0107e je tvrditi da su umovi \u201clogi\u010dkih protivnika\u201d usmjereni prema razli\u010ditim vrstama \u201clogi\u010dkih stvarnosti\u201d, \u0161to bi moglo zna\u010diti da svaka logika ima svoju vlastitu intencionalnost. S druge strane, mo\u017ee biti da postoji samo jedna logi\u010dka stvarnost s odgovaraju\u0107om jedinstvenom intencionalno\u0161\u0107u, a pluralitet logika mo\u017ee tada proizlaziti iz \u010dinjenice da je ta stvarnost posredovana na vi\u0161e na\u010dina. Ako je tako, to otvara daljnje pitanje o vrstama posredovanja logi\u010dke o\u010demnosti.<\/p>\n\n\n\n U istra\u017eivanju ovih pitanja u obzir \u0107e se uzeti i uvidi hrvatskog filozofa Alberta Bazale (1924, 1938, 1942). Prema Bazali i logika i filozofija svoj korijen imaju u misti\u010dnom te su ovisne o individualnoj volji. Ispitat \u0107e se koja je od dviju opcija u pogledu (mogu\u0107e) vi\u0161estrukosti logi\u010dkih intencionalnosti vi\u0161e podr\u017eana Bazalinom filozofijom \u201evoluntaristi\u010dkog aktivizma\u201c. Bazalovski bi mitos mogao biti generator logi\u010dkih stvarnosti\/intencionalnosti, ali bi, alternativno, mogao biti i personalizirani posrednik preko kojeg pojedinci pristupaju jednoj te istoj logi\u010dkoj realnosti.<\/p>\n\n\n\n Podtema 3.2: Intencionalnost i logika iskaza<\/em><\/p>\n\n\n\n Suvremenu filozofsku raspravu o odnosu, tj. me\u0111usobnoj ovisnosti, izjava, intencionalnih stanja i dru\u0161tvenoga karaktera komunikacije obi\u010dno se prikazuje izme\u0111u stajali\u0161ta koja su razvili autori kao \u0161to su John Searle i Daniel Vanderveken, s jedne strane, i Robert Brandom, s druge strane. Preciznije re\u010deno, u kontekstu rasprave o normativnim aspektima komunikacije, Searle i Vanderveken argumentiraju u prilog ilokucijskoj logici (Searle i Vanderveken 1985), stajali\u0161tu prema kojemu komunikacijske obveze sudionika proizlaze iz uvjeta iskrenosti izjava (obveza nad intencionalnim stanjima sudionika). Brandomova perspektiva normativne pragmatike (Brandom 1994) postavlja normativnost na razinu fenomena sui generis, gdje se normativna struktura bilo koje diskurzivne prakse promatra kao osnovna struktura na kojoj se gradi logika lokucija (izjava).<\/p>\n\n\n\n Manje je poznata perpsektiva logi\u010dkoga projektivizma (prvo neodre\u0111eno nazvanoga tre\u0107im gledi\u0161tem), koju je razvio hrvatski filozof i logi\u010dar Berislav \u017darni\u0107 (1959. – 2017.). Stajali\u0161te logi\u010dkoga projektivizma dr\u017ei da je \u201elogika izjava izvor svih drugih logika koje se koriste u opisivanju psiholo\u0161kih i dru\u0161tvenih stvarnosti. […] Logika izjava pokazuje se u svojim zna\u010denjskim u\u010dincima kao \u0161to su to deonti\u010dki i buleti\u010dki. Ona se mo\u017ee prou\u010davati jedino u odnosu spram deonti\u010dke logike i logike intencionalnosti. Stoga prou\u010davanje u logici imperativnih i drugih izjava mora uklju\u010divati istra\u017eivanje odnosa izme\u0111u logika.\u201c (\u017darni\u0107 2012)<\/p>\n\n\n\n Prema logi\u010dkome projektivizmu, jezik u upotrebi ne stvara svoju vlastitu logiku, ve\u0107 je pokazuje u u\u010dincima upotrebe jezika, tj. zahtjevima racionalnosti (psiholo\u0161ke obveze sudionika), kao i jezi\u010dnima (\u017darni\u0107 i Ba\u0161i\u0107 2017). \u017darni\u0107evo je stajali\u0161te provedeno uglavnom kroz njegov bogat rad u logici imperativnih i drugih re\u010denica (npr. \u017darni\u0107 2003, \u017darni\u0107 2013, \u017darni\u0107 2012, \u017darni\u0107 2011), kao i u kasnijim radovima koji se ti\u010du teorije argumentacije (\u017darni\u0107 i Ba\u0161i\u0107 2017). Jedna od zna\u010dajki ovih radova jest skepti\u010dost spram propozicija. Ono \u0161to ostaje za daljnje istra\u017eivanje, kao cilj ove istra\u017eiva\u010dke dionice, jest pro\u0161irenje projektivisti\u010dke perspektive unutar \u017darni\u0107eve tipologije normativnih sustava. \u017darni\u0107evo je op\u0107enito prou\u010davanje normativnih sustava (po\u010dev\u0161i od \u017darni\u0107 2010a i \u017darni\u0107 2010b, te \u017darni\u0107 i Ba\u0161i\u0107 2014 koje ozna\u010dava po\u010detak njegovih zrelih radova u ovome podru\u010dju) usredoto\u010deno na problem konzistentnosti normativnih sustava, pogotovo u svojim kasnijim fazama (\u017darni\u0107 2015), zna\u010dajno po okretanju ka dialeti\u010dkoj logici (Priest 2006), s ciljem da se sa\u010duva konzistentnost normativnoga sustava. Taj je pone\u0161to smjeli otklon mogu\u0107e provesti na temelju rje\u0161enja koja se kriju unutar same \u017darni\u0107eve projektivisti\u010dke perspektive u ranijim radovima.<\/p>\n\n\n\n Tema 4: Propozicijski sadr\u017eaj u ranoj analiti\u010dkoj filozofiji<\/strong><\/p>\n\n\n\n Fokus je ovog dijela istra\u017eivanja na oblikovanju ideje propozicijskog sadr\u017eaja u ranoj analiti\u010dkoj filozofiji, kod Fregea, Russella, Moorea i Wittgensteina (u razdoblju od 1879. do 1921.). Kako je to povezano s projektom koji se bavi intencionalno\u0161\u0107u? Za Fregea su smislovi (a tu su uklju\u010dene i misli, tj. propozicije) primarni izvor intencionalnosti, dok su drugi intencionalni entiteti (npr. mentalni ili jezi\u010dni) intencionalni zato \u0161to je odnos izme\u0111u njih i njihovih predmeta posredovan nekim smislom. Russell, a u nekoj mjeri i rani Wittgenstein, odbacili su takvo obja\u0161njenje, inzistiraju\u0107i da su odnosi izme\u0111u mentalnih ili jezi\u010dnih entiteta izravni a ne posredovan. Kako bi objasnili takav odnos, uveli su kategoriju \u201c\u010dinjenice\u201d, a \u010dinjenice su – barem Russell – izjedna\u010dili s propozicijama. Ta suprotstavljena gledi\u0161ta o prirodi intencionalnosti i propozicija dovela su do osobnih sporova izme\u0111u Fregea i Russella, ali i izme\u0111u Fregea i ranih russellovaca, a ta rasprava jo\u0161 uvijek dominira suvremenim raspravama o prirodi intencionalnosti i prirodi sadr\u017eaja, kako u filozofiji jezika (semantici) tako i u filozofiji uma (fregeovske spram russellovskih propozicija; internalizam spram eksternalizma, itd.)<\/p>\n\n\n\n U svojim ranim radovima (Frege 1879, 1884, 1885) Frege je baratao jednom jedinom semanti\u010dkom kategorijom – kategorijom \u201csadr\u017eaja\u201d, koji je, ugrubo, izjedna\u010dio (ovisno o slu\u010daju) ili s predmetom ili s pojmom ili s \u201cprosudivim sadr\u017eajem\u201d (sastavljenim od pojmova i predmeta). Do 1891 Frege je napustio kategoriju sadr\u017eaja, zamijeniv\u0161i je razlikovanjem smisla i zna\u010denja. U njegovim radovima u tom razdoblju (npr. Frege 1891, 1892a, 1892b), smisao izjavne re\u010denice izjedna\u010den je s misli koju ona izra\u017eava, a njezino zna\u010denje s istinitosnom vrijednosti izra\u017eene misli (s istinito\u0161\u0107u ili s neistinito\u0161\u0107u). Za Fregea su i misli i istinitosne vrijednosti apstraktni od uma nezavisni entiteti koje strogo valja razlu\u010diti od psiholo\u0161kih entiteta – subjektivnih \u201cideja\u201d. Misli su strukturirane i sastavljene od elementarnih smislova; sve istinite misli reprezentiraju istinitost, a sve neistinite neistinitost; za razliku od misli, istinitosne vrijednosti nisu sastavljene (primitivne su). Sve re\u010denice koje izra\u017eavaju istinitu misao zna\u010de isto (naime, istinitost) i sve re\u010denice koje ozna\u010davaju neistinitu misao zna\u010de isto (naime, neistinitost).<\/p>\n\n\n\n Za razliku od Fregeove kategorije smisla koji je intuitivne prihvatljiv, njegova kategorija zna\u010denja izjavnih re\u010denica koje je on izjedna\u010deno s istinitosnom vrijednosti duboko je zagonetno zato \u0161to, dr\u017eimo li re\u010denice nalik obi\u010dnim imenima (\u0161to je Frege i u\u010dinio), o\u010dekivali bismo od, npr., istinitih re\u010denica da imenuju odre\u0111ene \u010dinjenice ili stanja stvari u svijetu, a koje bi bile njihovi \u010dinitelji istinitosti, a ne zagonetni entitet nazvan \u201cistinitost\u201d.<\/p>\n\n\n\n Primarni cilj ovog dijela istra\u017eivanja bit \u0107e detaljno objasniti Fregeovu motivaciju iza njegova prikazanog prijedloga. Bit \u0107e zastupana teza da jedan od glavnih razloga za Fregeovo kasnije odbacivanje prosudivog sadr\u017eaja, kao i za odbacivanje stanja stvari\/\u010dinjenica, proizlazi iz njegove ranije kritike Milla. Argumentirat \u0107u da je Frege morao uo\u010diti da problemi koji vrijede za Millove \u201chrpe\u201d ili \u201cagregate\u201d potencijalno vrijede i za njegovu kategoriju prosudivog sadr\u017eaja. A kako su takvi sadr\u017eaji sa\u010dinjeni od pojmova i predmeta, bitno se ne razlikuju od intuitivno shva\u0107enih \u010dinjenica ili stanja stvari. Zbog toga se od 1891. te kategorije ne mogu prona\u0107i u Fregeovoj analizi. To je dodatno potkrijepljeno \u010dinjenicom da svi argumenti koje Frege nudi za tezu da su istinitosne vrijednosti zna\u010denja izjavnih re\u010denica (Frege 1891, 1892a) jednako podr\u017eava tezu da su stanja stvari takva zna\u010denja. Zbog toga ti argumenti ne mogu objasniti Fregeovo odbacivanje stanja stvari.<\/p>\n\n\n\n 1902. Frege je zapo\u010deo prepisku s Russellom koji je, pod utjecajem Moorea (1899), poistovjetio re\u010deni\u010dno zna\u010denje s propozicijama – vanjezi\u010dnim entitetima sastavljenima od pojmova i stvari, tj. poistovjetio ih je s \u010dinjenicama\/stanjima stvari (Frege 1980; Russell 1903). U isto vrijeme Russell je zastupao koncepciju klase vrlo nalik Millovim hrpama te je odbacio Fregeovu ne-psiholo\u0161ku koncepciju misli kao i njegovo razlikovanje smisla i zna\u010denja op\u0107enito. Stoga je drugi cilj ovog dijela projekta analizirati spor Fregea i Russella te pokazati da se Fregeova kritika Russellovih klasa i propozicija poziva na isti argument kao i njegova kritika Milla.<\/p>\n\n\n\n Kao tre\u0107i cilj, bit \u0107e ponu\u0111en argument u prilog tezi da isti slijed misli le\u017ei u osnovi Fregeove kritike Milla, njegova napu\u0161tanja prosudivog sadr\u017eaja, uvo\u0111enja istinitosnih vrijednosti te odbacivanja Russellovih pojmova klase i propozicije. To \u0107e biti u\u010dinjeno i analizom Fregeove kasnije kritike dva russellovca, naime \u201cranog\u201d ranog Wittgensteina (u razdoblju od 1911. do 1913.) te Jourdaina (1914.), a koji su obojica prigrlili i branili \u010dinjenice\/stanja stvari (Frege 1879; 1980; Geach 1977; McGuinness 2012; Wittgenstein 1979). Budu\u0107i da se isti slijed argumentacije mo\u017ee prona\u0107i u Fregeovoj kasnijoj kritici rukopisa Wittgensteinova Tractatusa iz 1919. (Frege 2011), Fregeov cjelokupan rad na semanti\u010dkim pitanjima (tj. pitanjima intencionalnosti) mo\u017ee se smatrati jednim \u201cdugim argumentom\u201d protiv \u010dinjenica, koji je zapo\u010deo s njegovom kritikom Millovih hrpa te se nastavio kroz ve\u0107inu njegove karijere. Uz to, kao \u010detvrti cilj ovog dijela istra\u017eivanja bit \u0107e razmotreno Wittgensteinovo usvajane Fregeovih i Russellovih ideja iz perspektive njegovih idealisti\u010dkih sklonosti. Pritom \u0107e posebna pozornost biti dana Wittgensteinovu pojmu propozicije zajedno s njegovim pozivanjem na psiholo\u0161ke entitete u logi\u010dkim istra\u017eivanjima, kao i na njegov napad na Fregeov tekst \u201cDer Gedanke\u201d (tekst u kojemu Frege daje svoju najdetaljniju karakterizaciju misli). Mladi istra\u017eiva\u010d (postdoktorand) usredoto\u010dit \u0107e se na odabrane aspekte odmaka ranog Wittgensteina od Fregea i Russella. Kona\u010dno, kao peti cilj ovoga dijela, bit \u0107e razmotrena recepcija Fregea u radovima hrvatskih filozofa, posebno u Logici Gaje Petrovi\u0107a (Petrovi\u0107 1964), u kojoj autor odbacuje psihologizam te prihva\u0107a koncepciju suda koja sna\u017eno nalikuje koncepciji Fregeovih misli.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ako bi trebalo navesti jedan pojam koji je obilje\u017eio suvremenu teorijsku filozofiju, onda je to pojam intencionalnosti. Iako igra va\u017enu ulogu (obi\u010dno pod nazivom \u201ereprezentacija\u201c) i u nekim drugim disciplinama i istra\u017eiva\u010dkim podru\u010djima – od psihologije i lingvistike do antropologije, sociologije i kognitivne znanosti – rije\u010d o filozofskom pojmu par excellence. Klju\u010dan problem koji taj […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-2","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/imex.ifzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/2","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/imex.ifzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/imex.ifzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imex.ifzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/imex.ifzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/imex.ifzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/2\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36,"href":"https:\/\/imex.ifzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/2\/revisions\/36"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/imex.ifzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
\n